1

ČETVRTA TUŽALJKA

ALEF Jao, potamnje zlato,
to suho zlato!

 Sveto se kamenje prosu
na uglovima svih ulica.


2 BET Sinovi sionski, nekoć cijenjeni
kao najčišće zlato,

 ah, sada ih cijene kao sudove glinske,
kao djelo ruku lončarevih!


3 GIMEL Čak i šakali pružaju dojke
i doje mladunčad,

 ali kćeri naroda moga postaše okrutne
kao nojevi u pustinji.


4 DALET Jezik dojenčeta
za nepce se lijepi od žeđi.

 Djeca vape za kruhom,
a nikog da im ga pruži.


5 HE Oni što se nekoć sladiše biranim jelima
ginu po ulicama;

 nekoć nošeni u grimizu,
sada se valjaju po buništu.


6 VAU Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga
od grijeha Sodome,

 što u tren oka bi razorena,
a ničija se ruka ne diže na nju.


7 ZAJIN Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega,
bjelji od mlijeka,

 od koralja rumenija bijahu im tijela,
lice glatko k'o safir.


8 HET Sad im je obraz crnji od čađe,
ne prepoznaju se više na ulici.

 Koža im se lijepi za kosti,
suha kao drvo.


9 TET Kako su sretni oni što ih mač probode,
sretniji od onih koje pomori glad;

 koji padaju, iscrpljeni,
jer im nedostaju plodovi zemljini.


10 JOD Žene, tako nježne,
kuhaše djecu svoju,

 njima se hraniše
za propasti Kćeri naroda moga.


11 KAF Jahve je utolio svoj bijes,
izlio jarosnu srdžbu svoju,

 na Sionu raspirio požar
što sažiže i same temelje njegove.


12 LAMED Nisu vjerovali kraljevi zemaljski
ni svekoliko stanovništvo zemlje

 da će ugnjetač i neprijatelj
ući na vrata jeruzalemska –


13 MEM zbog grijeha svojih proroka,
zbog bezakonja svećenikâ

 koji usred grada prolijevahu
krv pravednikâ!


14 NUN K'o slijepi teturahu ulicama,
omašteni krvlju,

 te nitko nije smio da se takne
odjeće njihove.


15 SAMEK »Natrag, nečisti!« – viču im.
»Natrag! Ne dirajte!«

 I tada pobjegoše poganima,
al' ne smjedoše ondje ostati.


16 PE Raspršilo ih lice Jahvino,
on ih više nije gledao.

 Ne poštuju više svećenikâ,
ne sažaljuju staraca.


17 AJIN Već nam oči iščilješe
iščekujući pomoć, ali uzalud;

 s kula naših zureć' u daljinu
očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.


18 SADE Vrebaju nam na korake
da ne hodamo po trgovima svojim.

 Bliži nam se kraj, navršili nam se dani,
naš konac dolazi.


19 KOF Naši gonitelji bijahu brži
od orlova na nebu;

 u planini nas ganjahu,
u pustinji dočekivahu u zasjedi.


20 REŠ Naš životni dah, Jahvin pomazanik,
pade u njihove jame –

 on za koga govorasmo: »U sjeni njegovoj
živjet ćemo među narodima.«


21 ŠIN Raduj se i veseli se, Kćeri edomska,
ti koja živiš u zemlji Usu:

 doći će i do tebe čaša,
opit ćeš se i razgoliti.


22 TAU Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska,
neće te više u izgnanstvo voditi.

 Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska,
razotkriti grijehe tvoje.