¹

Zakraljuje se Demetrije I. – Šalje Bakida i Alkima u Judeju

Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se s malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. ² Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. ³ Kad je on to doznao, reče: »Ne pokazujte mi njihovih lica!« ⁴ Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. ⁵ Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom. ⁶ Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: »Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. ⁷ Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!«
⁸ Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. ⁹ Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. ¹⁰ Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe. ¹¹ Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. ¹² A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje. ¹³ Među Izraelcima prvi su hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. ¹⁴ Govorahu oni: »S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao.« ¹⁵ Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: »Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima.« ¹⁶ Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma: ¹⁷ »Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa.« ¹⁸ Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: »Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili.«
¹⁹ Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. ²⁰ Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. ²¹ Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast. ²² Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izraelu. ²³ Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, ²⁴ stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom. ²⁵ Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.
²⁶

Nikanor u Judeji – Bitka kod Kafarsalama

Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovođa, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod. ²⁷ Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruči Judi i njegovoj braći ove himbeno miroljubive riječi: ²⁸ »Neka između mene i vas ne bude rata. Posjetit ću vas miroljubivo, sa slabom pratnjom.« ²⁹ Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu. ³⁰ Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti. ³¹ Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama. ³² Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad.
³³

Prijetnje Hramu

Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. ³⁴ Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama. ³⁵ U napadu gnjeva progovorio je ovako: »Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo.« Potom je izišao sav razjaren. ³⁶ Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju: ³⁷ »Ti si izabrao ovaj dom da se posveti tvom imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje. ³⁸ Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!«
³⁹

Nikanorov poraz kod Adase

Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirijska vojska. ⁴⁰ Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio: ⁴¹ »Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća. ⁴² Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!«
⁴³ Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. ⁴⁴ Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. ⁴⁵ Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama. ⁴⁶ Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao. ⁴⁷ Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. ⁴⁸ Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. ⁴⁹ Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog adara. ⁵⁰ Tako se judejska zemlja malo smirila.