¹

Ptolemej VI. pomaže Demetriju II. i umire s Aleksandrom Balasom

Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao što je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo dočepa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome. ² Pođe u Siriju s prijateljskim riječima. Građani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu ususret, jer je kralj Aleksandar naložio da ga primaju. Bio mu je tast. ³ Ali čim bi Ptolemej ušao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu.
⁴ Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostatke onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu. ⁵ Pripovijedali su kralju što je Jonatan učinio, željeli ga oklevetati. Ali je kralj šutio. ⁶ Jonatan je došao u Jopu i svečano se pridružio kralju. Pozdravili su se i tu prenoćili. ⁷ Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem.
⁸ Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Počeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra. ⁹ Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: »Hajde da među sobom sklopimo savez. Dat ću ti svoju kćer koju ima Aleksandar i kraljevat ćeš u kraljevstvu svog oca. ¹⁰ Žao mi je što sam njemu dao svoju kćer. On mi radi o glavi.«
¹¹ Oklevetao ga je jer je poželio njegovo kraljevstvo. ¹² Oduzeo mu je svoju kćer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade očito. ¹³ Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom.
¹⁴ Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili. ¹⁵ Kad je Aleksandar za sve to čuo, pošao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg. ¹⁶ Aleksandar pobježe u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje. ¹⁷ Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju. ¹⁸ Treći dan potom umro je kralj Ptolemej, a građani su pobili njegove posade po tvrđavama.
¹⁹ Kraljem je godine sto šezdeset i sedme postao Demetrije.
²⁰

Prvi odnosi između Demetrija i Jonatana

U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrđu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. ²¹ Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrđu. ²² Na tu se vijest kralj razgnjevi. Čim je to čuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije dođe u Ptolemaidu na razgovor s njim. ²³ Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i svećenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti. ²⁴ Ponijevši srebra i zlata, odjeće i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. ²⁵ Neki su ga odmetnici optuživali, ²⁶ ali je kralj učinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. ²⁷ Potvrdio mu je veliko svećeništvo i sve ostale časti što ih je imao otprije i uvrstio ga među svoje prve prijatelje. ²⁸ Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaćanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeća tri stotine talenata. ²⁹ Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja:
³⁰

Nova povelja u prilog Židovima

»Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. ³¹ Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome rođaku Lastenu upućujemo i vama da znate: ³² kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. ³³ Odlučili smo da učinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama. ³⁴ Potvrđujemo im i judejsko područje i tri pokrajine – Aferemu, Lidu i Ramataim – koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveća. ³⁵ Što se tiče naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo. ³⁶ Ništa od toga neće biti opozvano odsele pa dovijeka. ³⁷ Zato se sad pobrinite i načinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na Svetoj gori stavi na vidljivo mjesto.«
³⁸

Jonatanova vojska pomaže Demetriju II. u Antiohiji

Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje čete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovačio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve čete njegovih otaca. ³⁹ Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videći da se sve čete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha. ⁴⁰ Usrdno ga je nagovarao da mu preda dječaka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je učinio Demetrije i kako ga mrze njegove čete. Ondje je ostao mnogo vremena.
⁴¹ U međuvremenu je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrđe i ostalih tvrđava povuče posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima. ⁴² Demetrije je poručio Jonatanu: »Ne samo da ću to za tebe i tvoj narod učiniti negu ću tebe i tvoj narod obasuti častima čim mi se za to pruži prilika. ⁴³ Zasad bi dobro učinio kad bi mi u pomoć poslao ljude, jer su mi se sve moje čete iznevjerile.«
⁴⁴ Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuće ljudi vičnih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova.
⁴⁵ Gotovo stotinu i dvadeset tisuća građana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja. ⁴⁶ Kralj je utekao u dvor, a građani zaposjeli ulice i počeli napadati. ⁴⁷ Tada kralj pozva u pomoć Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se raziđoše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisuća stanovnika. ⁴⁸ Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja. ⁴⁹ Kad su građani vidjeli da Židovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju: ⁵⁰ »Pruži nam desnicu, pa neka Židovi prestanu udarati na nas i na grad.« ⁵¹ Odbacili su oružje te sklopili mir. Židovi su se proslavili pred kraljem i pred svim pripadnicima njegova kraljevstva. Istaknuli su se u njegovim državama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena. ⁵² Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna. ⁵³ Ali je prekršio sva svoja obećanja, zavadio se s Jonatanom, nije više priznavao njegovih usluga, nego ga silno žalostio.
⁵⁴

Jonatan protiv Demetrija II. – Šimun ponovno osvaja Betsur – Okršaj kod Hasora

Poslije toga vratio se Trifon i s njim dječak Antioh, koji se zakraljio i ovjenčao krunom. ⁵⁵ Tada su se oko njega skupile sve čete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile. ⁵⁶ Trifon se dočepao slonova i zavladao Antiohijom.
⁵⁷ Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: »Potvrđujem te za vrhovnog svećenika i postavljam te nad četiri pokrajine i određujem da budeš među kraljevim prijateljima.« ⁵⁸ Ujedno mu je poslao zlatno posuđe i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih čaša, da se oblači u grimiz i nosi zlatnu kopču. ⁵⁹ Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovođu od Tirskih stepenica do međa egipatskih. ⁶⁰ Jonatan krenu na obilazak Prekorječja i gradova. Sva sirijska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, građani su ga svečano dočekali. ⁶¹ Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti. ⁶² Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska.
⁶³ Jonatan je čuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti. ⁶⁴ On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji. ⁶⁵ Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike. ⁶⁶ Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu. ⁶⁷ Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor. ⁶⁸ Strana vojska pođe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno, ⁶⁹ ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku. ⁷⁰ Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika. ⁷¹ Tada Jonatan razdrije odjeću na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se. ⁷² Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg. ⁷³ Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše. ⁷⁴ Taj su dan pale tri tisuće ljudi tuđinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.