1

Kršćanin oslobođen Zakona

Ili zar ne znate, braćo – poznavaocima zakona govorim – da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života.
2 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3 Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.
4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.
7

Uloga Zakona

Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!
8 A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. 9 Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. 10 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bî mi na smrt. 11 Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. 12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
13 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt – da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.
14

Nutarnja borba

Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.
15 Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim. 16 Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 17 Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. 19 Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. 20 Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!
Ja, dakle, umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.