1

IV. ISUSOVO DJELOVANJE U JERUZALEMU

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

(Mt 21, 1–11; Lk 19, 28–40; Iv 12, 12–19)
Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika
2 i kaže im: »Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. 3 Ako vam tko reče: ‘Što to radite?’ recite: ‘Gospodinu treba’, i odmah će ga ipak ovamo pustiti.«
4 Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. 5 A neki od nazočnih upitaše: »Što radite? Što driješite magare?« 6 Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. 7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. 8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. 9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! 10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!«
11 I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
12

Neplodna smokva

(Mt 21, 18–19)
Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.
13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. 14 Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.
15

Izgon trgovaca iz Hrama

(Mt 21, 12–17; Lk 19, 45–48; Iv 2, 13–22)
Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.
16 I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. 17 Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!«
18 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. 19 A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
20

Osušena smokva. Vjera i molitva

(Mt 21, 20–22)
Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.
21 Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.«
22 Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. 23 Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! 24 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! 25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.«
27

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21, 23–27; Lk 20, 1–8)
I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine.
28 I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« 29 A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. 30 Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« 31 A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjerovaste?’ 32 Nego, da reknemo ‘od ljudi’?« – Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 33 I odgovore Isusu: »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«