1

Pred Pilatom

(Mt 27, 1–2. 11–14; Mk 15, 1–5; Iv 18, 28–38)
I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu
2 i stadoše ga optuživati: »Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.«
3 Pilat ga upita: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš!« 4 Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!« 5 No oni navaljivahu: »Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!«
6 Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. 7 Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu.
8

Isus pred Herodom

A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo.
9 Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. 10 A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 11 Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12 Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.
13

Pilat osuđuje Isusa na smrt

(Mt 27, 15–26; Mk 15, 6–15; Iv 18, 39 – 19, 16)
A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod
14 te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15 A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16 Kaznit ću ga dakle i pustiti.«
18 I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« 19 A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20 Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21 Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« 22 On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« 23 Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača.
24 Pilat presudi da im bude što ištu. 25 Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.
26

Križni put

Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.
27 Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. 28 Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 29 Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ 30 Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ 31 Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?«
32 A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube.
33

Raspeće

(Mt 27, 33–37; Mk 15, 22–26; Iv 19, 17–27)
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
34 A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.
35 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
36 Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37 govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!«
38 A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
39

Dobri razbojnik

(Mt 27, 44; Mk 15, 32)
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!«
40 A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41 Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« 42 Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« 43 A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
44

Isusova smrt

(Mt 27, 45–55; Mk 15, 33–41; Iv 19, 28–30)
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete,
45 jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.
46 I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu.
47 Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« 48 I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.
49 Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.
50

Ukop

(Mt 27, 57–61; Mk 15, 42–47; Iv 19, 38–42)
I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan;
51 on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga, i iščekivaše kraljevstvo Božje. 52 Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
53 Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen.
54 Bijaše dan Priprave; subota je svitala. 55 A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. 56 Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.
U subotu mirovahu po propisu.