1 Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće,
odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje,
2 ogrni se plaštem Božje pravednosti,
stavi na glavu vijenac slave Vječnoga;
3 jer Bog hoće pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom
4 i zasvagda ti hoće dati ime:
‘Mir pravednosti' i ‘Slava bogoljubnosti'.

5 Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko
i obazri se na istok:
Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada,
na zapovijed Svetoga, radujuć' se što ih se spomenuo Bog.
6 Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj,
a gle, Bog ih tebi vraća
nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.
7 I naredi Bog: neka se snize
sve visoke gore i vječne klisure;
nek' se doline ispune i poravna zemlja
da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.
8 A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu
Izraelu po Božjoj zapovijedi;
9 jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave,
prateć' ga milosrđem svojim i pravednošću.«