1 I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: »Ne mile mi se.«
2 Prije nego potamni sunce i svjetlost,
mjesec i zvijezde,
i vrate se oblaci iza kiše.
3 U dan kad zadrhte čuvari kuće
i pognu se junaci,
i dosađuju se mlinarice
jer ih je premalo,
i potamne oni koji gledaju kroz prozore;
4 kad se zatvore ulična vrata,
oslabi šum mlina,
kad utihne pjev ptice
i zamru zvuci pjesme.
5 Kad je put uzbrdo muka
i svaki izlazak prijetnja;
a badem je u cvatu,
i skakavac ne skače više,
i koprov plod puca,
jer čovjek ide u svoj vječni dom!
A narikače već se kreću ulicama.
6 Prije nego se prekine srebrna vrpca
i zlatna se svjetiljka razbije
i razlupa se vrč na izvoru
i slomi točak na bunaru;
7 i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.
8 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.
9

Zaglavak

A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.
10 Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu.
11 Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada.
12 I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo.
13 Čujmo svemu završnu riječ: »Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.« 14 Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.