Haman na Esterinoj gozbi
Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri. 2 I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: »Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!« 3 Kraljica Estera odgovori: »Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! 4 Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja.« 5 Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: »Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti?« Estera tada odgovori: »Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!« 6 Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. 7 Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova.8 Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. »Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?« – povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. 9 Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: »Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata.« Kralj zapovjedi: »Objesite ga na njih!« 10 Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.