V. ILIJINO DOBA
1. VELIKA SUŠA
Navještaj Božje kazne
Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: »Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.«2
Na potoku Keritu
Upućena mu je riječ Jahvina ovako: 3 »Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. 4 Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.« 5 Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. 6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio.7
U Sarfati – Čudo s kruhom i uljem
Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. 8 Tada Iliji dođe riječ Jahvina: 9 »Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva. On joj se obrati i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« 11 Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« 12 Ona odgovori: »Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.«
13 Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. 14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘U ćupu neće brašna nestati
ni vrč se s uljem neće isprazniti
sve dokle Jahve ne pusti
da kiša padne na zemlju.’«
15 Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. 16 Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.
17