¹

Opsjednuti Gerazenac

(Mt 8, 28–34; Lk 8, 26–39)
Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. ² Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. ³ Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima ⁴ jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. ⁵ Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
⁶ Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, ⁷ a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« ⁸ Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« ⁹ Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!« ¹⁰ I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
¹¹ A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. ¹² Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« ¹³ I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
¹⁴ Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. ¹⁵ Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se. ¹⁶ A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. ¹⁷ Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
¹⁸ Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. ¹⁹ No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« ²⁰ On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
²¹

Kći Jairova. Ozdravljenje bolesne žene

(Mt 9, 18–26; Lk 8, 40–56)
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. ²² Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge ²³ pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« ²⁴ I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
²⁵ A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, ²⁶ mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. ²⁷ Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. ²⁸ Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« ²⁹ I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
³⁰ Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« ³¹ A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« ³² A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
³³ Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. ³⁴ On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
³⁵ Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« ³⁶ Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« ³⁷ I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. ³⁸ I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. ³⁹ Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« ⁴⁰ A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. ⁴¹ Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« ⁴² I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. ⁴³ On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.