¹

Prva četiri učenika

(Mt 4, 18–22; Mk 1, 16–20)
Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. ² Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. ³ Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
⁴ Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« ⁵ Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« ⁶ Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. ⁷ Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
⁸ Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« ⁹ Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, ¹⁰ a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« ¹¹ Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
¹²

Ozdravljenje gubavca

(Mt 8, 1–4; Mk 1, 40–45)
I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« ¹³ Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah nesta gube s njega. ¹⁴ I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«
¹⁵ Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. ¹⁶ A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
¹⁷

Ozdravljenje uzetoga

(Mt 9, 1–8; Mk 2, 1–12)
I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
¹⁸ I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. ¹⁹ Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. ²⁰ Vidjevši njihovu vjeru reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!« ²¹ Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« ²² Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? ²³ Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ ²⁴ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!« ²⁵ I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
²⁶ A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: »Danas vidjesmo nešto neviđeno!«
²⁷

Poziv Levija

(Mt 9, 9–13; Mk 2, 13–17)
Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« ²⁸ On sve ostavi, usta i pođe za njim.
²⁹ I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. ³⁰ Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« ³¹ Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. ³² Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«
³³

Rasprava o postu

(Mt 9, 14–17; Mk 2, 18–22)
A oni mu rekoše: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« ³⁴ Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. ³⁵ Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«
³⁶ A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.«
³⁷ »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. ³⁸ Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!«
³⁹ »I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’«