1

Zahvala za izbavljenje

Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: »U čast Jahvi zapjevat ću,
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao.
2 Moja je snaga, moja pjesma – Jahve
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti,
on je Bog oca moga,
njega ću veličati.

3 Jahve je ratnik hrabar,
Jahve je ime njegovo.
4 Kola faraonova i vojsku mu u more baci;
cvijet njegovih štitonoša
More crveno proguta.

5 Valovi ih prekriše;
poput kamena u morske potonuše dubine.
6 Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči;
desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana.
7 Veličanstvom svojim obaraš ti protivnike;
puštaš svoj gnjev i on ih k’o slamu proždire.
8 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše,
valovi se u bedem uzdigoše,
u srcu mora dubine se stvrdnuše.
9 Mislio je neprijatelj: ‘Gonit ću ih, stići,
plijen ću podijelit’, duša će moja sita ga biti;
trgnut ću mač, uništit’ ih rukom svojom.’
10 A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi;
k’o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.
11 Tko je kao ti, Jahve među bogovima,
tko kao ti sija u svetosti,
u djelima strašan, divan u čudima?
12 Desnicu si pružio
i zemlja ih proguta!
13 Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen,
k svetom tvom stanu snagom si
ga svojom upravio.

14 Kada to čuše, prodrhtaše narodi;
Filistejce muke spopadoše.
15 Užas je shrvao edomske glavare,
trepet je obuzeo moapske knezove
i tresu se svi koji žive u Kanaanu.

16 Strah i prepast na njih se obaraju;
snaga tvoje ruke skamenila ih je
dok narod tvoj, Jahve, ne prođe,
dok ne prođe narod tvoj koji si otkupio.
17 Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine,
na mjestu koje ti, Jahve, svojim učini boravištem,
Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim.
18 Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati.«
19 Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. 20 Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. 21 Mirjam je začinjala pjesmu: »Zapjevajte Jahvi
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao.«
22

II. PUTOVANJE PUSTINJOM

Prva postaja: Mara

Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli.
23 Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. 24 Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: »Što ćemo piti?« 25 A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka.
Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju.
26 Zatim reče: »Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.«
27 Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore.