Judina bezakonja i kazne
Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom,urezan dijamantnim vrškom
u pločicu njihova srca
i u rogove njihovih žrtvenika,
2 kao spomen sinovima njihovim
na žrtvenike njihove i ašere njihove
oko zelenog drveća na visokim brežuljcima,
3 na brdima i usred polja.
»Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje
pljački ću predati.
Tako ćeš platiti za grijeh svoj
po svoj zemlji.
4 Morat ćeš pustiti baštinu
koju sam tebi poklonio.
Učinit ću te robljem neprijateljâ
u zemlji koju ne poznaješ.
Jer gnjev moj planu ognjem
koji će vječno gorjeti.«
5
Mudre izreke
Ovako govori Jahve:»Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom mišicom,
i čije se srce od Jahve odvraća.
6 Jer on je kao drač u pustinji:
ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji,
u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
7 Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu
i kome je Jahve uzdanje.
8 Nalik je na stablo zasađeno uz vodu
što korijenje pušta k potoku:
ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod.
9 Podmuklije od svega je srce.
Jedva popravljivo,
tko da ga pronikne?
10 Ja, Jahve, istražujem srca
i ispitujem bubrege,
da bih dao svakom po njegovu vladanju,
prema plodu ruku njegovih.
11 Prepelica što leži na jajima a ne léžê
jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo:
usred dana svojih ostavit’ ga mora
i na kraju ostaje luda.«
12
Pouzdanje u Hram i u Jahvu
Slavan prijestol dignut od davnina,to je naše sveto mjesto.
13 O Jahve, nado Izraela,
svi koji te ostave postidjet će se,
koji se odmetnu od tebe
bit će u prah upisani,
jer ostaviše Izvor žive vode.
14
Osvetnička molitva
Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav,spasi me, i bit ću spašen,
jer ti si pjesma moja.
15 Evo ih što mi govore:
»Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni!«
16 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću
niti sam želio kobni dan! – ti to znaš,
sve što je izlazilo iz usta mojih
pred tobom je.
17 Ne budi mi na užas,
ti, utočište moje, u dan nesretni.
18 Progonitelji moji nek’ se postide, ne ja,
njih smeti, ne mene.
Na njih dovedi dan nesretni,
zatri ih dvogubim zatorom!
19