1 Kad hoću Izraela liječiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo
i zloća Samarije;
prijevarom se bave oni:
tat u kuću provaljuje,
a vani napadaju razbojnici.
2 I u srcu svome oni ne kažu
da ja pamtim svu zlopakost njihovu!
Ali djela su ih njihova sad opkolila,
pred licem mojim ona stoje.
3

Zavjera

Svojom zloćom razveseljuju kralja,
a knezove podlošću svojom.
4 Svi su oni preljubnici,
kao peć su ražarena
koju pekar više ne potpaljuje
kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.
5 U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina,
a on ruku pruža pijanima.
6 U zavjeri srce im se žari poput peći;
svu noć njihova jarost drijema,
ujutru se razgara k’o plam ognjeni;
7 poput peći svi se raspalili
te proždiru svoje suce.
Padoše svi njihovi kraljevi,
a nijedan od njih zazvao me nije.
8

Izrael se upropaštava pozivajući strance

Efrajim se miješa s narodima,
Efrajim je pogača što je ne prevrnuše.
9 Tuđinci proždiru snagu njegovu,
a on toga i ne zna!
Sjedine mu pobijeliše glavu,
a on toga i ne zna!
10 Naprasitost Izraelova
protiv njih samih svjedoči;
i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome,
i uza sve to oni ga ne traže!
11 Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma;
oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.
12 Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu,
oborit ću ih kao ptice nebeske,
za njihovu ih kazniti zloću.
13

Nezahvalnost i kazna Izraela

Teško njima jer od mene odbjegoše!
Propast na njih jer se pobuniše protiv mene!
Otkupit’ ih hoću, a oni protiv mene lažu.
14 Oni me ne prizivlju iz srca
kada kukaju na svojim ležajima;
razdiru svoje lice zbog žita i mošta,
ali protiv mene se bune.
15 Dok sam im ja mišicu krijepio,
oni su zlosti smišljali protiv mene!
16 Okreću se prema ništavostima,
oni su poput varljiva lûka.
Poradi razbješnjela jezika
knezovi će im od mača pasti,
bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj!