Protiv Tira
Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, dođe mi riječ Jahvina:2 »Sine čovječji, jer Tir
nad Jeruzalemom klicaše:
‘Ha, ha! Razbiše se ta vrata narodâ,
i k meni se okrenuše;
obogatit ću se: on je opustošen’ –
3 stoga ovako govori Jahve Gospod:
‘Evo me protiv tebe, Tire,
dići ću na te silne narode,
kao što more valove diže!
4 Porušit će zidine tirske
i razoriti sve kule njegove.
A ja ću mu i prašinu pomesti,
načinit’ od njega pećinu golu!
5 Bit će sušilište mrežâ.
Jer ja rekoh!’ – riječ je Jahve Gospoda.
‘I narodima plijen će postati.
6 A sve kćeri njegove
od mača će pasti u polju!
Znat će da sam ja Jahve!’
7 Jer ovako govori Jahve Gospod:
‘Gle, dovest ću na Tir sa sjevera
Nabukodonozora, kralja babilonskoga,
kralja nad kraljevima,
s konjima i bojnim kolima,
s konjanicima, četama i mnoštvom naroda!
8 Kćeri će tvoje u polju
mačem posjeći!
Protiv tebe dići će kule opsadne,
nasuti protiv tebe nasipe
i podić’ protiv tebe štitove
9 Na zidove će tvoje upraviti zidodere
i tvoje će kule kukama oborit’!
10 Od nebrojenih konja njegovih
svega će te prašina prekriti,
a od štropota konjanika i točkova
i bojnih kola njihovih
zadrhtat će zidine tvoje,
kad bude prolazio kroz vrata tvoja,
k’o što se prolazi kroz grad osvojen.
11 Kopitima svojih konja
zgazit će ti sve ulice;
narod tvoj mačem će pobiti
i srušiti stupovlje tvoje.
12 Poplijenit će bogatstvo tvoje,
tvoje će razgrabiti blago!
Razorit će tvoje zidine
i kuće tvoje divne srušiti!
Kamenje, drvo, prašinu tvoju
u more će pobacati!
13 A ja ću prekinuti jeku tvojih pjesama,
i zvuk se tvojih harfa više neće čuti!
14 Pretvorit ću te u pećinu golu,
postat ćeš sušilište mrežâ.
Više se nikad nećeš podići,
jer ja, Jahve, rekoh!’ –
to riječ je Jahve Gospoda.«
15 Ovako Jahve Gospod govori Tiru: »A neće li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci? 16 I neće li tada svi morski knezovi sići s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršćući bez prestanka, užasnuti tvojim udesom? 17 A zatim će nad tobom zakukati i reći ti: ‘Kamo li propade?
Kamo li s mora nestade,
grade proslavljeni,
što bijaše tako moćan na moru,
ti i žitelji tvoji,
koji strah zadavahu
zemlji svoj?
18 Sada na dan pada tvojega
otoci će zadrhtati,
otoci u moru prestravit će se
zbog propasti tvoje!’
19 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima više nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju, 20 spustit ću te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit ću te u najdublje zemljine predjele, u vječnu samoću, s onima što u grob siđoše, da se više ne vratiš u zemlju živih. 21 Pretvorit ću te u užas i više te neće biti. Tražit će te, ali te više nikad neće naći!’ – riječ je Jahve Gospoda.«