Online Biblija

Evanđelje po Ivanu

Rezultati pretrage

Evanđelje po Ivanu - Iv 3,16

Pregled odabranog poglavlja

1

3. OBJAVA OTAJSTVA DUHA

Razgovor s Nikodemom

Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« 3Odgovori mu Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti:
tko se ne rodi nanovo, odozgor,
ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«

4Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« 5Odgovori Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha,
ne može ući u kraljevstvo Božje.

6Što je od tijela rođeno, tijelo je;
i što je od Duha rođeno, duh je.

7Ne čudi se što ti rekoh:
‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’

8Vjetar puše gdje hoće;
čuješ mu šum,
a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
Tako je sa svakim
koji je rođen od Duha.«

9Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?« 10Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

11Zaista, zaista, kažem ti:
govorimo što znamo,
svjedočimo za ono što vidjesmo,
ali svjedočanstva našega ne primate.

12Ako vam rekoh zemaljsko
pa ne vjerujete,
kako ćete vjerovati
kad vam budem govorio nebesko?

13Nitko nije uzašao na nebo
doli onaj koji siđe s neba,
Sin Čovječji.

14I kao što je Mojsije podigao
zmiju u pustinji
tako ima biti podignut Sin Čovječji
15da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.
16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.
17Ta Bog nije poslao Sina na svijet
da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu.
18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;
a tko ne vjeruje, već je osuđen
što nije vjerovao
u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

19A ovo je taj sud:
Svjetlost je došla na svijet,
ali ljudi su više ljubili
tamu nego svjetlost
jer djela im bijahu zla.
20Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da se ne razotkriju djela njegova;
21a tko čini istinu,
dolazi k svjetlosti
nek bude bjelodano
da su djela njegova u Bogu učinjena.«
22

II. PUT U SAMARIJU I GALILEJU

Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo

Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. 23A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. 24Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu.
25Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. 26Dođoše Ivanu i rekoše mu: »Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio – on eno krsti i svi hrle k njemu.« 27Ivan odgovori:
»Nitko ne može sebi uzeti ništa
ako mu nije dano s neba.

28Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.’

29Tko ima zaručnicu, zaručnik je.
A prijatelj zaručnikov
koji stoji uza nj i sluša ga,
klikće od radosti na glas zaručnikov.
Ta se moja radost upravo ispunila.
30On treba da raste,
a ja da se umanjujem.
31Tko odozgor dolazi,
on je iznad sviju;
tko je sa zemlje,
zemaljski je i zemaljski govori.
Tko dolazi s neba,
on je iznad sviju:
32što je vidio i čuo – za to svjedoči,
a svjedočanstva njegova nitko ne prima.
33Tko primi njegovo svjedočanstvo,
potvrđuje da je Bog istinit.
34Uistinu, onaj koga Bog posla
Božje riječi govori
jer Bog Duha ne daje na mjeru.
35Otac ljubi Sina
i sve je predao u ruku njegovu.
36Tko vjeruje u Sina,
ima vječni život;
a tko neće da vjeruje u Sina,
neće vidjeti života;
gnjev Božji ostaje na njemu.«