Online Biblija

Evanđelje po Luki

Rezultati pretrage

Evanđelje po Luki - Lk 18,9

Pregled odabranog poglavlja

1

Ustrajnost u molitvi

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ 4No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
6Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! 7Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 8Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«
9

Farizej i carinik

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
10»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
15

Isus i djeca

(Mt 19, 13–15; Mk 10, 13–16)
A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. 16A Isus ih dozva i reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.«
17»Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.«
18

Opasnost bogatstva

(Mt 19, 16–30; Mk 10, 17–31)
I upita ga neki uglednik: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« 19Reče mu Isus: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 20Zapovijedi znaš:
Ne čini preljuba!
Ne ubij!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca svoga i majku!«

21A onaj će: »Sve sam to čuvao od mladosti.« 22Čuvši to, Isus mu reče: »Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 23Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.
24Vidjevši ga, reče Isus: »Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
26Koji su to čuli, rekoše: »Pa tko se onda može spasiti?« 27A on će: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.«
28Nato reče Petar: »Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.« 29Isus će im: »Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 30a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.«
31

Treći navještaj muke i uskrsnuća

(Mt 20, 17–19; Mk 10, 32–34)
I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: »Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: 32doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 33i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.«
34No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.
35

Jerihonski slijepac

A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 37Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« 38Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« 39Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 41»Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« 42Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« 43I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.