Online Biblija

Evanđelje po Marku

Pregled odabranog poglavlja

1

Isus govori u prispodobama

(Mt 13, 1–3; Lk 8, 4)
I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3

Prispodoba o sijaču

(Mt 13, 3–9; Lk 8, 5–8)
»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. 4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. 7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. 8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.«
9I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
10

Svrha prispodoba

(Mt 13, 10–15; Lk 8, 9–10)
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 11I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

12da gledaju, gledaju – i ne vide,
slušaju, slušaju – i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
13

Tumačenje prispodobe o sijaču

(Mt 13, 18–23; Lk 8, 11–15)
I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? 14Sijač sije Riječ. 15Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. 16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, 17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, 19ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. 20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21

Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shvaćanje evanđelja

(Mt 5, 15; 10, 26; 13, 12; Lk 8, 16–18)
I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? 22Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! 23Ima li tko uši da čuje, neka čuje.«
24I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. 25Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.«
26

Prispodoba o sjemenu koje samo raste

I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. 27Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; 28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
30

Prispodoba o gorušičinu zrnu

(Mt 13, 31–32; Lk 13, 18–19)
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
33

Zaključak o prispodobama

(Mt 13, 34–35)
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. 34Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35

Stišana oluja

(Mt 8, 23–27; Lk 8, 22–25)
Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!« 36Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. 37Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. 38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« 39On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« 41Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«