Online Biblija

Stari Zavjet Tužaljke

 

Tužaljke


1

1

PRVA TUŽALJKA

ALEF Kako osamljena sjedi
prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica,
nekoć velika među narodima.

 Vladarica nad pokrajinama,
na tlaku sad ide.


2BET Noći provodi gorko plačući,
suzama pokriva obraze.

 Nikog nema da je utješi,
od svih koji su je ljubili.

 Svi je prijatelji iznevjeriše
i postaše joj neprijatelji.


3GIMEL Izagnan je Juda, u nevolji je
i u progonstvu teškom.

 Sad živi među poganima,
ne nalazi počinka.

 Svi ga gonitelji sustižu
u tjesnacima.


4DALET Putovi sionski tuguju
jer nitko ne dolazi na svetkovine.

 Sva su vrata razvaljena,
svećenici uzdišu,

 ucviljene su djevice njegove,
a on je pun gorčine.


5HE Tlačitelji njegovi sada gospodare,
neprijatelji likuju:

 Jahve ga ucvili
zbog grijeha njegovih premnogih.

 Djeca mu otišla u izgnanstvo
pred tlačiteljem.


6VAU Povukla se od Kćeri sionske
sva slava njezina.

 Knezovi joj postadoše k'o ovnovi
koji paše ne nalaze;

 nemoćni vrludaju
ispred goniča.


7ZAJIN Jeruzalem se spominje
danâ bijede i lutanja,

 kad mu narod dušmanu u ruke pade
a nitko mu pomoći ne pruži.

 Tlačitelji ga gledahu
smijući se njegovoj propasti.


8HET Teško sagriješi Jeruzalem,
postade kao nečistoća ženina.

 Svi što ga štovahu, sada ga preziru:
jer vidješe golotinju njegovu.

 On samo plače
i natrag se okreće.


9TET Skuti su mu uprljani,
nije ni sanjao što ga čeka.

 Duboko je pao,
a nikog da ga tješi.

 »Pogledaj, Jahve, moju nevolju:
jer neprijatelj likuje.«


10JOD Neprijatelj poseže rukom
za svim dragocjenostima njegovim.

 Gledao je gdje pogani
provaljuju u njegovo Svetište,

 oni kojima si zabranio
i pristup u svoj zbor.


11KAF Sav narod njegov jeca,
tražeći kruha;

 svi daju dragulje za hranu
da bi ponovno živnuli.

 Evo, Jahve, pogledaj
kako sam prezren.


12LAMED Svi vi što putem prolazite,
pogledajte i vidite

 ima li boli kakva je bol
kojom sam ja pogođen,

 kojom me Jahve udari
u dan žestokoga gnjeva svoga!


13MEM S visine pusti oganj,
utjera ga u kosti moje.

 Pred noge mrežu mi razape
i tako me nauznak obori;

 ucvili me, ožalosti
za sva vremena.


14NUN Natovario me mojim grijesima,
rukom ih svojom pritegnuo;

 na vrat mi ih navalio,
snagu mi oduzeo.

 Predao me Gospod u ruke njihove,
ne mogu se uspraviti.


15SAMEK Sve junake iz moje sredine
Gospod odbaci:

 digao je zbor protiv mene
da uništi uzdanicu moju.

 U tijesku izgazi Gospod mene,
djevicu, kćerku Judinu.


16AJIN Zato moram plakati,
oči mi suze liju,

 jer daleko je od mene moj tješitelj
da mi duh povrati.

 Sinovi su moji poraženi,
odveć silan bijaše neprijatelj.


17PE Sion pruža ruke:
nema mu tješitelja.

 Jahve je protiv Jakova
sa svih strana pozvao tlačitelje;

 i tako Jeruzalem postade
među njima strašilo.


18SADE Jahve, on je pravedan;
jer riječi se njegovoj protivih.

 Oh, čujte, narodi svi,
gledajte moju bol:

 djevice moje, moji mladići,
svi odoše u izgnanstvo!


19KOF Pozvah sve ljubavnike svoje,
ali me oni prevariše.

 Moji svećenici i starješine
pogiboše u gradu

 tražeći hrane
da bi ponovno živnuli.


20REŠ Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi,
moja utroba strepi,

 srce mi se u grudima grči
jer bijah opako prkosan!

 Vani mač pokosi moje sinove,
a unutra – smrt.


21ŠIN Čuj kako stenjem:
nema mi tješitelja!

 Svi neprijatelji čuju za moju nesreću
i likuju što si to učinio!

 Daj da dođe dan što si ga objavio,
da njima bude kao meni.


22TAU Neka se pokaže sva njina zloća pred licem tvojim,
a onda postupaj s njima

 kao što si sa mnom postupio
za sve grijehe moje!

 Jer samo uzdišem,
a srce moje tuguje.