Online Biblija

Stari Zavjet Izaija

 

Izaija


1

1

I. PRVI DIO KNJIGE PROROKA IZAIJE

1. PROROŠTVA PRIJE SIRIJSKO-EFRAJIMSKOG RATA

Naslov

Viđenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.
2

Protiv glupog naroda

Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo,
jer Jahve govori:
»Sinove sam ti odgojio, podigao,
al’ se oni od mene odvrgoše.
3Vol poznaje svog vlasnika,
a magarac jasle gospodareve –
Izrael ne poznaje,
narod moj ne razumije.«
4

Kazna Judeje

Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla,
roda zlikovačkog, pokvarenih sinova!
Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova,
njemu su okrenuli leđa.

5Ta gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni?
Sva je glava bolna, srce iznemoglo;
6od pete do glave nigdje zdrava mjesta,
već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene,
ni uljem ublažene.

7Zemlja vam opustje, gradove oganj popali,
njive vam na oči haraju tuđinci –
pustoš k’o kad propade Sodoma.
8Kći sionska ostade
kao koliba u vinogradu,
kao pojata u polju krastavaca,
kao grad opsjednut.
9Da nam Jahve nad vojskama
ne ostavi Ostatak,
bili bismo k’o Sodoma,
Gomori slični.
10

Protiv vjerskog licemjerja

Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski,
poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski!
11»Što će mi mnoštvo žrtava vaših?«
– govori Jahve. –
»Sit sam ovnujskih paljenica
i pretiline gojne teladi.
I krv mi se ogadi
bikova, janjaca i jaradi.
12Kad mi lice vidjet’ dolazite,
tko od vas ište da gazite mojim predvorjima?
13Prestanite mi nositi ništavne prinose,
kâd mi omrznu.
Mlađaka, subote i sazive –
ne podnosim zborovanja i opačine.
14Mlađake i svetkovine vaše
iz sve duše mrzim –
teški su mi,
podnijet’ ih ne mogu!
15Kad na molitvu ruke širite,
ja od vas oči odvraćam.
Molitve samo množite,
ja vas ne slušam.
Ruke su vam u krvi ogrezle,
16operite se, očistite.
Uklonite mi s očiju djela opaka,
prestanite zlo činiti!
17Učite se dobrim djelima:
pravdi težite,
ugnjetenom pritecite u pomoć,
siroti pomozite do pravde,
za udovu se zauzmite.«

18»Hajde, dakle, da se pravdamo«,
govori Jahve.
»Budu l’ vam grijesi kao grimiz,
pobijeljet će poput snijega;
kao purpur budu li crveni,
postat će kao vuna.
19Htjednete l’ me poslušati,
uživat ćete plodove zemaljske.
20U buntovništvu ako ustrajete,
proždrijet će vas mač.«
Tako usta Jahvina govorahu.
21

Plač nad Jeruzalemom

Kako li posta bludnicom
tvrđa vjerna?
Bješe puna pravičnosti,
pravda u njoj stolovala,
a sad – ubojice.
22Srebro ti se u trosku obratilo,
vino ti se razvodnjelo.
23Knezovi se tvoji odmetnuli,
s tatima se pobratili.
Svi za mitom hlepe,
za darovima lete.
Siroti pravdu uskraćuju,
udovička parnica ne stiže k njima.

24Stog ovako govori Jahve, Gospod nad vojskama,
Junak Izraelov:
»Ah, kad se iskalim na protivnicima
i osvetim dušmanima!

25Kada na te ruku pružim,
da lužinom tvoju trosku očistim,
da iz tebe uklonim olovo!

26Da ti opet postavim suce kao negda,
savjetnike kao u početku,
pa da te zovu Gradom pravednim,
Tvrđom vjernosti.«

27Sud pravedni otkupit će Sion,
a pravda obraćenike njegove.
28Otpadnici i grešnici skršit će se zajedno,
a oni što Jahvu napuštaju poginut će.
29

Protiv svetoga drveća

Da, stidjet ćete se zbog hrastova
što ih sad obožavate
i crvenjet ćete zbog gajeva
u kojima sad uživate.
30Jer, bit ćete poput hrasta
osušena lišća
i poput gaja
u kojem vode nema.
31Junak će biti kučina,
a iskra djelo njegovo,
zajedno će izgorjeti,
a nikoga da ugasi.