Online Biblija

Stari Zavjet Propovjednik

 

Propovjednik


1

1Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.
2

PRVI DIO

Proslov

Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
3Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?
4Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
5Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.
6Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.
7Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovno počnu svoj tok.
8Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.
9Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
10Ima li išta o čemu bi se moglo reći: »Gle, ovo je novo!«? Sve je već davno prije nas postojalo.
11Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.
12

1. Salomonov život

Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
13I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim.
14Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!
15Što je krivo, ne može se ispraviti;
čega nema, izbrojiti se ne može.

16Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.« 17Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.
18Mnogo mudrosti – mnogo jada;
što više znanja, to više boli.